Smije li se nakon pobačaja na pričest?
Supruga mi je odgojena kao vjernica, uz nju sam to postao i ja. Uvjeren sam da je dobra i vrijedna osoba odana Bogu i Crkvi. Nažalost, kao vrlo mlada, izvršila je pobačaj, u čemu velik dio krivnje snosim ja. S vremenom ta je činjenica sve više mori. Iako redovito sudjeluje u nedjeljnim misama, zbog nesretnog događaja izbjegava pričest. Zanima me smije li primiti svetu pričest i koji su uvjeti oprosta za počinjeni grijeh. Je li moguć oprost, naprimjer, prigodom objave općeg oprosta?
Čitatelj iz Zagreba
Pobačaj je doista teški čin i teški grijeh. Zato nije nikakvo čudo da Vaša žena još uvijek u sebi nosi posljedice toga čina koji je opterećuje. I Vi ste, kako je razvidno iz Vašega pisanja, svjesni težine svoje krivnje za taj pogrešni korak za kojega u Zakoniku kanonskoga prava piše da »tko nešto poduzme radi pobačaja upada, ako dođe do učinka, u izopćenje unaprijed izrečeno« (kan. 1398). Crkva od prvoga stoljeća, od svojega početka, ističe moralnu zloću svakoga izazvanog pobačaja i taj se nauk nikada nije mijenjao. »Život, jednom začet, treba najbrižnije štititi; pobačaj i čedomorstvo užasni su zločini«, piše dogmatska konstitucija »Gaudium et spes« Drugoga vatikanskog koncila. Crkva taj prijestup protiv ljudskoga života kažnjava, kao što smo gore spomenuli, zakonskom kaznom izopćenja.
No, Katekizam Katoličke Crkve dodaje da »Crkva time ne kani suziti područje milosrđa. Ona iznosi na vidjelo težinu počinjenog zločina, nenadoknadivu štetu učinjenu ubijenom nevinom biću, njegovim roditeljima i cijelome društvu« (br. 2272). To znači da i Vaš život i Vaša vjera na tome niti mogu niti smiju stati na jednom počinjenom grijehu, kako god on težak bio. Božje je milosrđe, uči Isus, veće od svakoga ljudskoga prijestupa. Zato se za svaki grijeh čovjek mora iskreno pokajati, ispovjediti, obećati da ga više neće činiti i izvršiti pokoru. Ako je Vaša žena, a i Vi, taj grijeh ispovjedila, za njega izvršila određenu joj pokoru, time je opet zadobila milost djeteta Božjega te se može i pričešćivati.
Živjeti u »paklu« sjećanja na grijeh ipak je jako teško. Zato si treba svakoga dana posvješćivati da Bog oprašta grijehe, ma kako teški bili. S tom bi mišlju i Vaša žena i Vi trebali živjeti dalje. Jednom kada pokornik ispovijedi grijeh, ne treba se i ne smije se na njega vraćati u kasnijim ispovijedima. Što je jednom oprošteno, za što pokornik jednom dobije odrješenje, to je oprošteno.
No Vaša supruga, kažete, »izbjegava pričest«. Ako je već ispovjedila grijeh pobačaja i dobila odrješenje, onda zato nema razloga. Mislimo da bi ipak dobro bilo da se savjetuje sa svećenikom-ispovjednikom te da možda pristupi i »životnoj ispovijedi«, čiji će joj smisao on objasniti, kako bi stekla unutarnji mir i živjela puninom svoga vjerničkog života.
GLAS KONCILA
pet oľu 30, 2007 4:14 pm