blues-najdraže stvari

Naslov: blues-najdraže stvari čet oľu 08, 2007 2:31 pm

Blues je napisao/la:: U Mostaru sam volio neku Svjetlanu
Jedne jeseni
Jao kad bih znao sa kim sada spava
Ne bi joj glava, ne bi joj glava
Jao kad bih znao ko je sada ljubi
Ne bi mu zubi, ne bi mu zubi
Jao kad bih znao ko to u meni bere
Kajsije još nedozrele

Govorio sam joj ti si derište ti si
Balavica
Sve sam joj govorio
I plakala je na moje ruke, na moje riječi
Govorio sam joj ti si anđeo, ti si đavo
Tijelo ti zrelo, sta se praviš svetica
A padale su svu noć neke modre kiše
Nad Mostarom

Nije bilo sunca, nije bilo ptica, nićeg
Nije bilo
Pitala me je imam li brata, sta studiram
Jesam li Hrvat, volim li Rilkea, sve me
Je pitala
Pitala me je da li bih mogao sa svakom
Tako sačuvaj bože
Da li je volim tiho je pitala
A padale su nad Mostarom neke modre
Kiše
Ona je bila raskošno bjela u sobnoj tmini
Ali nije htela to da čini, nije htela
Il nije smela, vrag bi joj znao

Jesen je, ta mrtva jesen na oknima
Njene oči ptica, njena bedra srna
Imala je mladež, mladež je imala
Ne smem da kažem
Imala je mladež mali ljubičasti ili mi
Se čini
Pitala me je da li sam Hrvat imam li
Djevojku
Volim li Rilkea, sve me je pitala
A na oknu su ko božićni zvončići moga
Detinjstva zvonile kapi
A noćna pjesma tekla tihano niz donju
Mahalu
Ej Sulejmana othranila majka

Ona je prostrla svoje godine po parketu
Njene su oči bile pune kao zrele breskve
Njene su dojke bile tople ko mali psići
Govorio sam joj da je glupava, da se pravi
Važna
Svjetlana Svjetlana znaž li da je
Atomski vjek
De Gol, Gagarin i koještarije, sve sam
Joj govorio
Ona je plakala, ona je plakala

Vodio sam je po kujundžiluku po
Aščinicama
Svuda sam je vodio
U pećine je skrivao, na čardak nosio
Pod mostovima se igrali žmurke Neretva
Ždrebica
Pod Starim mostom Crnjanskog joj
Govorio
Što je divan, šaputala je, sto je divan

Koljena joj crtao u vlažnom pjesku
Smijala se tako vedro, tako nevino ko
Prvi ljiljani
U džamije je vodio Karadžoz beg mrtav
Premrtav
Pod teškim turbetom
Na grob Šantićev cveće je odnijela malo
Plakala kao i sve žene
Svuda sam je vodio

Sada je ovo ljeto
Sad sam sasvim drugi, pišem neke pjesme
U jednom listu pola stupca za Peru Zupca
I ništa više
A padale su svu noć nad Mostarom neke
Modre kiše
Ona je bila raskošno bjela u sobnoj tmini
Al nije htjela to da čini, nije htela
Il nije smjela, vrag bi joj znao

Ni ono nebo ni ono oblačje ni one
Krovove
Bledunjavo sunce izgladnjelog dječaka
Nad Mostarom
Ne umijem zaboraviti
Ni njenu kosu njen mali jezik kao jagodu
Njen smjeh što je umio zaboljeti kao
Kletva
Onu molitvu u kapeli na Bijelom Brijegu
Bog je veliki, govorila je, nadživiće nas
Ni one teške modre kiše
O jesen besplodna njena jesen

Govorila je o filmovima o Džemsu Dinu
Sve je govorila malo tužno malo
Plačljivo o Karenjini
Govorila je Klojd Grifits ne bi umio
Ni mrava zgaziti
Smijao sam se, ti si glupa on je ubica
Ti si djete

Ni one ulice one prodavce posljednjeg
Izdanja Oslobođenja
Ni ono grožđe polusvelo u izlozima ne
Umijem zaboraviti
Onu besplodnu gorku jesen nad Mostarom
One kiše
Ljubila me je po cijele noći, grlila me i
Ništa više
Majke mi ništa drugo nismo

Poslije su opet bila ljeta poslije su opet
Bile kiše
Jedno jedino malo pismo iz Ljubljane
Otkud tamo
Ni ono lišće po trotoarima ni one dane
Ja više ne mogu, ja više ne umijem
Izbrisati

Piše mi pita me šta radim, kako živim
Imam li djevojku
Da li ikad pomislim na nju na onu našu jesen
Na one kiše
Ona je i sad kaže ista kune se Bogom
Potpuno ista
Da joj vjerujem da se smijem davno sam
Davno prokleo Hrista
A i do nje mi baš nije stalo klela se
Ne klela
Mora se tako ne vrijede laži

Govorio sam joj o Ljermontovu o Sagalu
Sve sam joj govorio
Vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu
Knjigu čitala popodne
U kosi joj bilo zapretano ljeto žutilo
Sunca malo mora
Prve joj noći i koža bila pomalo slana
Ribe zaspale u njenoj krvi
Smijali smo se dječacima što su skakali
Sa mostova za cigarete
Smijali smo se jer nije ljeto a oni skaču baš
Su djeca
Govorila je mogu umrijeti mogu dobiti
Upalu pluća

Onda su dolazile njene ćutnje duge
Preduge
Mogao sam slobodno misliti o svemu
Razbistrit Spinozu
Sate i sate mogao sam komotno gledati
Druge, bacati oblutke
Dole niz stijenje, mogao sam sasvim otići
Nekud otić daleko
Mogao sam umrijeti onako sam u njenom
Krilu, saniji od sviju
Mogao sam se pretvoriti u pticu, u vodu
U stijenu, sve sam mogao

Prste je imala dugačke krhke beskrvne
A hitre
Igrali smo se buba-mara i skrivalice
Svjetlana izađi eto te pod stijenom nisam
Valjda ćorav
Nisam ja blesav hajde šta se kaniš
Dobitćeš batine
Kad je ona tražila mogao sam pobjeći u
U samu rijeku našla bi me
Namiriše me kaže odmah pozna me dobro
Nisam joj nikad vjerovao valjda je stalno
Ćurila kroz prste

Voljela je kestenje kupili smo ga po
Rondou
Nosila ga je u sobu vješala o končiće
Voljela je ruže one jesenje ja sam joj
Donosio
Kad uvenu stavljala ih je u neku kutiju
Pitao sam je šta misli o ovom svijetu vjeruje
Li u komunizam
Da li bi se mijenjala za Natašu Rostovu
Svašta sam je pitao
Ponekad glupo znam ja to i te kako

Pitao sam je da li bi voljela malog sina
Recimo plavog
Skakala je od ushićenja hoće hoće
A onda odjednom padala je u neke tuge
Ko mrtvo voće
Ne smije i ne smije, ne bi to ona ni za
Živu glavu
Vidi ti njega, misli tek tako, kao da je ona
Pala s Jupitera
Ko je to recimo Zubac Pera da baš on a
Ne netko drugi
Taman posla, kao da je on u najmanju ruku
Brando ili takvi

Govorio sam joj ti si glupa ti si pametna
Ti si đavo
Ti si anđeo sve sam joj govorio ništa mi
Nije vjerovala
Vi ste muškarci rođeni lažovi vi ste hulje
Svašta je govorila
A padale su nad Mostarom neke modre
Kiše

Stvarno sam volio tu Svjetlanu
jedne jeseni
Kad bi' znao sa kim sada spava
ne bi mu glava
Ne bi mu glava jao kad bi' znao
ko je sada ljubi
Ne bi mu zubi, ne bi mu zubi jao
kad bi' znao ko to
U meni bere kajsije još nedozrele

Naslov: Re: blues-najdraže stvari ned oľu 18, 2007 1:22 am

Ne zaboravi nikad, na Tvojoj sam strani
da voliš me niko ti neče zabranit'
još minut pa ponoč i suza za kraj
al' TU SAM sam ZA TEBE, znaj.......

da UVJEK sam TU samo za Tebe....
i nitko mi ništa ne može....
NITKO.........
jer sad Te poznajem bolje i znam,
da si čovjek kome pripadam........
kroz dan i kroz noč češ z mano
bit u mojih mislima...snovima, zato još
jednom ČUVAJ SE bilo gdje da si i još
jednom NIKAD ne zaboravi, da na
TVOJOJ sam ja strani.....

Naslov: Re: blues-najdraže stvari ned oľu 18, 2007 1:38 am

vrtnica je napisao/la:: Ne zaboravi nikad, na Tvojoj sam strani
da voliš me niko ti neče zabranit'
još minut pa ponoč i suza za kraj
al' TU SAM sam ZA TEBE, znaj.......

da UVJEK sam TU samo za Tebe....
i nitko mi ništa ne može....
NITKO.........
jer sad Te poznajem bolje i znam,
da si čovjek kome pripadam........
kroz dan i kroz noč češ z mano
bit u mojih mislima...snovima, zato još
jednom ČUVAJ SE bilo gdje da si i još
jednom NIKAD ne zaboravi, da na
TVOJOJ sam ja strani.....

o pa ti si bila tu,aj se vratiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii blues-najdraže stvari 338595